|
PRAVA
DETETA U ORUŽANIM SUKOBIMA
Podaci
o smrti dece u oružanim sukobima su zastrašujući. Pretpostavlja se da
je tokom 1980-tih. godina, kao posledica oružanih sukoba, poginulo i umrlo
oko 1,5 miliona dece u svetu.
Uzroci smrti dece u oružanim sukobima mogu biti različiti.
1) slučaj namernog ubijanja, npr. streljanje dece,
2) ubijanje bez razlike, slučaj bombardovanja,
3) u slučajevima kada se ne obezbede osnovne službe zaštite za slučaj
nužde - nemar,
4) smrt kao posledica neuhranjenosti ili bolesti ( tokom pet godina rata
u Mozambiku, 320000 dece je umrlo većinom od bolesti koje mogu lako da
se izleče, dok je u Južnom Sudanu tokom 1988.g. umrlo od gladi i bolesti
oko 250000 civila),
5) slučajna smrt od zaostalih mina ili bombi - eksplozivne naprave smeštene
su u flaše, lopte, konzerve sa mlekom, u većini slucajeva na mestima gde
se igraju deca.
Međunarodno pravo jasno je iskazalo stav, po pitanju zaštite prava deteta
u oružanim sukobima, u principu 8 Deklaracije o pravima deteta
: ''Detetu će , u svim okolnostima , prvom biti pružena zaštita
i pomoć.'' Međunarodno pravni osnovi zaštite prava deteta nalaze
se i u članu 1 Deklaracije o zaštiti žena i dece u oružanim
sukobima: ''Napadi i bombardovanja civilnog stanovništva, koji prouzrukuju
patnje, pre svega žena i dece, biće zabranjeni i kao takvi osuđeni.''.
U Protokolu II uz Ženevske konvencije, stav 1, član
4, države ugovornice se obavezuju da: ''Sva lica koja ne uzimaju direktno
učešće ili su prestala da učestvuju u neprijateljstvima, bez obzira na
to da li je njihova sloboda ogranicena ili ne, imaju pravo da njihova
ličnost, čast i ubeđenje i versko ubeđenje budu poštovani. Ona ce u svim
prilikama biti humano tretirana, bez ikakve diskriminacije. Zabranjeno
je naređivati da ne sme biti preživelih.'' A u stavu 3, tacka e), istog
člana :''...preduzeće se mere...da se deca privremeno sklone iz područja
u kome su izbila neprijateljstva u bezbednije područje unutar zemlje...''.
Ratni sukobi mogu da se odvijaju uz strogu kontrolu zaštite života dece.
Cilj medunarodne aktivnosti, i pored svih prepreka, nemara i propusta
služe kao dokaz da postoje načini da se zaštite prava deteta. Roditelji,
pojedinci, državni predstavnici, mnoge nevladine organizacije ulažu ogromne
napore da obezbede zaštitu dece. Humanitarna pomoć u hrani , lekovima,
odeći, zdravstveno preventivne mere, nužne imunizacije, održavanje higijene
u naseljima, logorima i kampovima, kao i edukacija dece u cilju sprečavanja
ranjavanja i usmrćivanja od zaostalih eksplozivnih naprava, samo su deo
mera koje se moraju sprovoditi da bi pravo na život deteta
bilo zagarantovano u najvećoj mogućoj meri.
|
|